| Plesni studio Bailatino organizira tromjesećne tečajeve društvenih, standardnih i latinskoameričkih plesova te salse, ubrzane tečajeve za mladence i maturante te tečajeve plesa za djecu, a otvorena je svim dobnim skupinama.
Treninzi se odvijaju u opuštenoj atmosferi uz strućno vodstvo. Kroz satove zabave i druženja na početnom tečaju u trajanju tri mjeseca naučite osnovne korake te par lakših plesnih figurara, a na višim stupnjevima rekreacije i napredne rekreacije usavršite stečeno plesno znanje obogaćeno sa puno novih figura i raznih koreografija i viježbica, poboljšava se sveukupni izgled i stijeće sigurnost na plesnom podiju.
Ako trebate naki ples naućiti što prije nudimo vam individualnu poduku prilagođenu po svakom pojedincu posebno, te se podućava samostalno pod budnim okom trenera po željama i sposobnostima svakoga.
Svi zainteresirani mogu se upisati pojedinačno ili u paru. Plesne tečajeve organiziramo i po dogovoru u programu team buildinga u vašem poduzeću u bilo kojem terminu po dogovoru.
O PLESU
Ples je izražaj vaše osobnosti i način da otkrijete svoje potencijale on če vas psihički i fizički ojačati, ubrzati i učiniti izdržljivijima i gipkijima. Ples je dobar trening jel u njemu koristite sve dijelove tijela pa je dobar za razgibavanje. U plesu možete izraziti glazbu pokretima i dobar je za upoznati nove ljude i steći nova prijateljstva, te stiječi kulturu raznih Latino i ostalih naroda svijeta.
Ples je idealna zabava i rekreacija za sve uzraste od vrtičke dobi do umirovljenika!
Sva svoja umiječa i korake možete viježbati i pokazati na Bailatino party-ima.
Standardni plesovi
Najstariji standardni ples je valcer. Pored valcera plesni život XIX. stoljeća obilježili su polka i galop. Revolucionarni pokreti započeli su u XX. stoljeću. Prve plesne forme su stigle u Europu iz Amerike: 1907. godine Tango, 1910. godine Onestep i 1921. godine Ragtime. Prvo svjetsko prvenstvo održano je 1909. godine u Parizu, a drugo 1910. godine u Nizzi, ali tijekom I. svjetskog rata u Francuskoj i Njemačkoj ples je bio zabranjen.
Drugačija situacija je bila u Engleskoj, gdje se krenulo od osnova klasičnog baleta prema prirodnim formama gibanja. Karakter starih plesova, kao što je plesanje u kolu, mijenjao se u progresivno gibanje, koje se u početku izvodilo korištenjem pola stopala. Manji dio plesa su činili okreti. Foxtrott, koji je iznikao iz Ragtime-a, brzo je postao odrednica "engleskog stila". Kod Engleskog valcera, koji se razvio iz Boston-a, dominirali su široki koraci i okreti, dok je za Boston bilo karakteristično gibanje po ravnoj liniji. Tango je iznikao iz narodnih plesova Kube i Argentine i krenuo na osvajački pohod.
Engleski valcer
Već iz imena možemo vidjeti, da dolazi iz Engleske. Engleski valcer je jedan od osnovnih standardnih plesova. U plesnim školama na početnim tečajevima jedan je od prvih na programu učenja, a u kategoriji natjecateljskih plesova pleše se prvi po redu. Glazba Engleskog valcera je mekana, harmonična, prvi udarac u taktu je uvijek naglašen. Zahvaljujući svojoj eleganciji često je ples otvaranja raznih balova, zabava. Dosta je popularan ples.
Engleski valcer se razvio iz plesa pod nazivom Boston, koji je bio nasljednik Bečkog valcera. Zanimljivo je , da je pored starih "okruglih" okreta, zadržao i elemente "gibanja po ravnoj liniji".
Tango
Nakon Kube, Brazila i Argentine 1907. godine stigao je u Pariz zavladavši i modom i plesom. Jedini standardni ples latinsko-američkog porijekla.
Predstavljanje Tanga je dosta težak zadatak plesnim parovima. Njegov ritam je iscjepkan i dinamičan. U davnim vremenima, plesali su ga posjetitelji bordela. Zbog erotične karakteristike godinama je bio zabranjen. Sadašnja forma, stil pokazuje se u energičnim progresivnim pokretima, koji se iscjepkano izmjenjuju između strastvene dinamike i napetih pauza.
Bečki valcer
Jedan od najspektakularnijih i najpopularnijih društvenih plesova. Poletni tročetvrtinski, pulsirajući ritam povede sa sobom svakog plesača, pa i cijelu publiku.
Porijeklo Bečkog valcera može se povezati s plesovima Landler i Dreher još iz XVI. stoljeća. Do XVIII. stoljeća ples je bio zabranjivan od strane vlasti.
Neizostavan je ples balova i zabava, a u samoj glazbi sudjeluje puno gudačkih instrumenata. U kasnijem pohodu valcera, veliku ulogu je preuzela i dinastija Strauss sa svojom glazbom. Zahvaljujući radu nürnberškog plesnog učitelja, g. Paula godineKrebsa,1951. godine 1951. valcer se uvrštava u natjecateljske plesove i stvara pravu plesnu atmosferu na natjecanjima.
Među društvenim plesovima Bečki valcer ima najdulju tradiciju. Ime je dobio prema njemačkoj riječi "waltzen" (vrtiti, kružiti) i odnosi se na noge, koje se vrte po plesnom podiju.
Slowfox
Porijeklo Slowfox-a možemo tražiti u Foxtrott-u. Nakon 1910. godine Foxtrott se razvio iz Onestep-a i Rag-a, kojeg su od 1924. godine počeli plesati na glazbu različite brzine, tako da je nastao jedan sporiji i jedan brži ples. Sporiji je Slowfox, a brži Quickstep. Slowfox se temelji na dugačkim, klizajućim, umjetnički oblikovanim pokretima prateći linearne smjerove. Najtipičniji ples engleskog društvenog plesa, čiju eleganciju naglašava, s glazbenog aspekta, saksofon i klarinet. Zahtjevan, tehnički težak ples, koji je uvršten u natjecateljski program.
Quickstep
Nakon 1924. godine iz Foxtrotta su se razvila dva plesa: jedan sporiji (Slowfox) i brži (Quickstep). Za Quickstep je karakterističan lagani polet, plesna zaigranost stopala i skoro geometrijski slagane figure. Plesni parovi uz lepršavost, životnu radost, veliku fleksibilnost koljena i zglobova, gibaju se poput mjehurića u vodi. Jedan od popularnih i veselih plesova u svim plesnim školama, a koji je i član natjecateljske obitelji. Brzi tempo i karakter plesa izražava svoju jedinstvenost kroz bezbroj plesnih koraka.
Foxtrott i Blues (pročitajte više u odjeljku Slowfox ili Quickstep)
Latinsko-američki plesovi
Pradomovina istinskih latinsko-američkih plesova - kao što su npr. Samba, Rumba i Mambo - je Afrika. Karakteristika tih plesova je, da je u cjelokupnom gibanju naglasak na izolaciji dijelova tijela, nasuprot europskim plesovima, gdje gibanje proizlazi iz centra tijela - tijelo se giba gotovo u jednom komadu.
Afrički ples, kao kulturološku vrijednost, sa sobom su ponijeli robovi u novu domovinu, u Južnu Ameriku u XVII. i XVIII. stoljeću. Nasuprot tome, puno više vremena je bilo potrebno, da crnci, preseljeni u Sjevernu Ameriku, izbore priznanje bijelaca i da se prihvati njihov plesni stil. Stapanje crnih i bijelih elemenata gibanja započelo je tek krajem XIX. stoljeća u jedan afro-američki stil, koji je ujedno i označio početak Jazz ere.
U Europi, latinsko-američki plesovi su se pojavili u dvadesetim i početkom tridesetih godina XX. stoljeća. U plesnim dvoranama 1924./25. godine prvi se puta pojavila Samba, a 1931. godine Rumba. Prodor se dogodio tek nakon II. svjetskog rata, u pedesetim godinama. Francuzi su bili oni, koji su plesali Sambu, Rumbu, Mambo i Cha-Cha-Cha, te španjolski Paso Doble bez da su značajno promijenili njihov karakter. Nasuprot do tada uobičajenom engleskom stilu, promjena je bila samo u tome, da se otvoreno plesno držanje formiralo bez ili s jako ograničenim kontaktom tijela, a naglašavalo se prvenstveno gibanje kukova.
Samba
Šireći raspoloženje brazilskog karnevala, ovaj ples dinamičnog i brzog ritma brzo je postao popularan. Osnovna forma potječe iz kružnih plesova prastarih bantu crnaca, koji se u Europi razvio u natjecateljski ples s brojnim varijacijama. Dočarava karnevalsko raspoloženje, zato je jako popularan ples u krugu gledatelja. Samba u Brazilu određuje glazbeni život i plesni svijet.
Cha-Cha-Cha
Ples porijeklom s Kube. Enrique Jorrin, glazbenik iz Havanne, formirao je sporiji Cha-Cha-Cha iz brže odsviranog mamba, a koji je postao jedan od omiljenijih plesova na natjecanjima u latinsko-američkim plesovima. Neobičnost je u tome, da se može plesati i na mnoge izvedbe pop-glazbe. Puno elemenata je preuzeto iz jazz-a, beat-a i disco-a. Nikad ozbiljan, radije nestašan, drzak, zaigran. Cha-Cha-Cha je među najomiljenijim plesovima u cijelom svijetu kod svih uzrasta.
Rumba
Rumba je kubanski ples, u kojem istaknutu ulogu imaju snažna gibanja kukova, a elementi lirike stapaju se s elementima erotike. Glazba Rumbe je ugodna, meka, sinkopirana, lagana. Osim na klasičnu plesnu glazbu Rumba se može plesati i na pop-glazbu. Od 1964. godine Rumba je priznata i kao natjecateljski ples.
Paso Doble
Paso Doble je porijeklom španjolski ples, koji se pleše na španjolsku glazbu koračnice. Poznat je kao prikaz bikoborbe, gdje je muškarac u ulozi toreadora, dok žena predstavlja njegov crveni plašt. Za ples je potrebna velika pažnja, koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Paso Doble je četvrti ples po redu prikazivanja u skupini latinsko-američkih plesova. Glazba je puna energije, a najviše svirani Paso Doble je "Espana Cani".
Jive
Jive je imao više vrsta afro-američkih predaka, kao što su Lindy Hop, Blues, Swing, Boogie-Woogie i Rock and Roll. Ovi plesovi (odnosno ritmovi), koji čine svakodnevicu u SAD-u, - a koji su američki vojnici prenijeli u Europu - brzo su začarali tadašnju mladež. Ritam Jive-a je brz, mladenački, a sam ples su engleski plesni učitelji oblikovali za "plesanje u plesnim dvoranama". Godine 1968, kao peti ples, Jive je primljen u obitelj natjecateljskih latinsko-američkih plesova.
Merengue
Merengue je nacionalni ples Dominikanske Republike i dijela Haitija, gdje te države dijele zajednički otok.
Dvije popularne verzije govore o nastanku ovog plesa. Prema prvoj priči, ples je nastao imitiranjem pokreta robova, koji su bili međusobno vezani lancima prilikom rezanja šećerne trstike i prisiljeni vući nogu na udarac bubnja. Prema drugoj priči, veliki heroj je ranjen tijekom revolucije u Dominikanskoj Republici. Prilikom povratka u selo, žitelji su ga dočekali priredivši mu pobjedničko slavlje, a u znak suosjećanja svi koji su plesali osjećali su dužnost vući jednu nogu.
Merengue postoji već od osnutka Dominikanske Republike (na Haitiju sličan ples se zvao Meringue), a ime je vjerojatno dobio prema poslastici napravljenoj od šećera i bjelanjaka.
Originalni Merengue nije se plesao u parovima, već se plesao u krugu, muškarci i žene su bili okrenuti licem jedan prema drugome, na udaljenosti duljine ruke.
Salsa
Salsa je glazba porijeklom s Kariba. Tijekom XV. i XVI. stoljeća u Ameriku su dovedeni afrički robovi za rad na plantažama šećerne trske. Bili su prisiljeni na vjersko probraćanje i nametnut im je jezik kolonizatora. Uspjeli su im uzeti gotovo sve , ali ne i njihovo kulturno nasljeđe i glazbu. Ta glazba miješala se s glazbom i kulturom Španjolaca i Indijanaca, a kao rezultat toga, na kraju XVIII. i početku XIX. stoljeća na cijelom Karipskom otočju možemo naći izraz afro-karipske glazbe.
Kuba je prvo mjesto, gdje možemo naći razne oblike afro-karipskog utjecaja. Ova glazba je postala dijelom popularne glazbe i života siromašnog puka.
U kasnijim tridesetim godinama XX. stoljeća glazbenici s Kube počeli su odlaziti u SAD i svirati u velikim Jazz bendovima. U isto vrijeme druga skupina glazbenika s Kube emigrirala je u Meksiko, gdje su postali popularni nastupajući u filmovima i TV emisijama šireći kubanske ritmove, kao što je Mambo.
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina XX. stoljeća, veća grupa portorikanskih glazbenika počela je svirati u Jazz bendovima i osnivati svoje Latin bendove, svirajući razne afro-karipske ritmove - Bomba, La Plena, Guaguanco, Guaracha.
Poslije II. svjetkog rata došlo je do migracije portorikanskih i kubanskih glazbenika u SAD, točnijie u New York. sobomDa sobom su donijeli svoju kulturu i glazbu. Na početku šezdesetih godina XX. stoljeća pokazao se veliki interes za afro-karipskom glazbom, a izdavači ploča morali su nekako identificirati ovaj komercijalni proizvod, i tako je dobio ime "Salsa".
Salsa je kultura, životni stil, glazba, ples. I ona se neprekidno mijenja. Salsa zbližava sve starosne grupe, rase i kulture bez obzira na ekonomski status i naobrazbu. |
